16/12/2025
ISTINA O CARU DUŠANU
Vozeći se svojim Kawasakijem prema jugu, bez ikakvog cilje ili rute, odjednom sam se stvorio na auto putu!!!!! Nije baš po standardima Dalmatine ali ajde, reko neće ovo dugo, kad odužilo se na 180 km. Na silasku vidim auto put Azema Vlasija. I onda sam se našao u Prizrenu.
Koji Bankok? Ovo je egzotika!!!!! Parkiram se u centru i neki lik gura fiata da upali, ja mu pomoga, kad ono - čovjek iz Zadra!!! Žena mu iz Prizrena pa došli kod njezinih, inače žive u Njemačkoj. Uputio me gdje ima dobar riblji restoran pa sam otišao. 2 pive, po litre crnog, komarča na gradele, povrće na žaru - 15 eura. Restoran - top, hrana, usluga, uređenost, čista petica.
Sutradan sam se uputio prema jugu i naišao na porušeni Carski grad sa mauzolejem u kojemu je bila Carska grobnica. On je u podnožju Šar planine. Ali, kroz Šar planinu postoji jedan klanac kroz koji se može proći i to je zapravo jedini realni prilaz na tu poziciju. Upravo kao kontrola tog prilaza je sagrađen taj grad, na na litici koja je toliko strma da se uz nju ne može popeti.
Na samom vrhu litice je bila Carska palača. Zidine su se granale od vrha carske palače, lijevo i desno do podnožja litice. Ispod palače su bile 2 zgrade za vitezove, onda garda i u podnožju crkva. Tu je bilo nekih 5 - 6 crkava i grobnica cara Dušana u ogromnoj zgradi napravljenoj od visoko uglancanog sjajnog mramora, tako da po sunčanom danu blješti. U to vrijeme, Turci uopće nisu znali tako obraditi kamen. Taj grob je bio jedno duplo veći nego svaka od ovih crkava. Grad je bio opasan zidinama i tu se teško moglo probiti, jer čuvaju jedini prilaz a sa druge strane imaju staru Prizrensku tvrđavu iz doba puno prije Rima, koja vrlo teško osvojiva.
Ja sad ne znam točno sve detalje, uglavnom su Turci to osvojili i potpuno demolirali. Grad je jednostavno, sravnjem sa zemljom. Mauzolej u kojem je bio pokopan car Dušan su kamen po kamen, vadili, krcali na zaprežna kola i vozili u novi grad koji su gradili u podnožju stare Ilirske gradine, tada velike tvrđave. Nije baš kao Skadar, ali je teško osvojiva.
Tu su napravili famoznu Sinan-pašinu džamiju koju ističu kao "biser Islamske arhitekture". A šta čini posebnim taj "biser"? Pa upravo kamen koji su oteli. Ne samo da su Mauzolej bukvalno ukrali, nego su i Carski grob oskrnavili na način da su ga otvorili i kosti mu razbacali po spaljenom i srušenom gradu. Godine 1965. za vrijeme Jugoslavije, pokrenuta su arheološka istraživanja i pronađena je butna kost, bez tragova drugih kostiju u blizini. Forenzičari su ustanovili da je bio visok 213 cm. Tako ga i opisuju, kao ogromnog, snažnog i vrlo strogog.
Sada riječ, dvije o njemu. Koliko sam shvatio, u Carigradskoj crkvi je bio neki rascjep. Bila su dvojica koji su tvrdili da imaju pravo proglasiti Cara. I tako je jedan proglasio Dušana a drugi je istovremeno proglasio za Cara nekog drugog. Odma je došlo do rata i Dušan ga je pobijedio ali je ovaj ostao zatvoren iza Carigradskih zidina, i sad je ispalo da nisi Car dok ne uđeš u Rim, a Carigrad je bio Novi Rim. I sad u toj opsadi, Car Dušan odjednom iznenada umire u punoj snazi, sa nekih 45 godina, ako se varam. Međutim, zlo se je već dogodilo. U očajnoj situaciji, taj Grčki Car potpisuje ugovor sa Đavolom i stupa u koaliciju sa Turcima. Turci su normalno, nanjušili plijen, ostavljaju se bitaka po Aziji, koje su do tada uglavnom vodili, vide da su ovdje veće šanse za dobru pljačku. Kad su Turci navalili, on je taman nenedano umro. On je de fakto bio Car Rimskog Carstva iz razloga što je vojno nadjačao svog oponenta i vladao čitavom teritorijom Ilirije, Trakije, Mezije, Epir, Helada.......Ovaj drugi se sakrio iza zidina i zvao Turke. Ako gledamo de iure, nije baš po zakonu ali sila je iznad toga.
Ja sam napravio nešto fotografija a ima i skica kako je to tada izgledalo. I sad treba vidjeti Sinan Pašinu džamiju da bi znao koliki je bio mauzolej, a bio je veći, jer nisu sav kamen ukrali nešto je ostalo. Na temelju takve vizualizacije, uz skicu rekonstrukcije, može se zamisliti kako je to izgledalo.
Tamo sjedi jedno 5 - 6 debelih popova u crnim mantijama, koji se samo smiju i zajebavaju. Ja sija za stol, prišla mi jedna predivna mlada, crkveno obučena žena, crveme kose i pjegica da hoću li rakiju? Ja govorim da neću jer vozim a popovi se počeli snebivati, meni bilo neugodno da odbijem pa sam prihvatio. Tako smo malo popričali, pa su mi rekli koliko znaju a to je ovo šta sam gore ispričao. Onda sam pitao da platim, oni se opet počeli snebivati pa mi je opet bilo neugodno. Lekcija: Kad si ponuđen - pij - ništa ne pitaj. Inače će ti biti neugodno.
Fasciniran, odlučih da prespavam u Prizrenu.