11/01/2026
Na nama je!! Ako ih već ne možete uvesti u kuće/stanove, stavite im negdje kućice, natrpajte slame/sijena (deke i slično izbjegavajte jer se smoče i ledit će se). Ako kome nije jasno, neka pročita zadnje pismo nedužnog stvorenja!
Voljeni moj čovječe,
noćas sam prešao Dugin most. Oprosti mi, ali koliko god sam se trudio nisam izdržao. Prvih dana sam osjećao veliku hladnoću na šapicama i ušima, a kako je vrijeme prolazilo taj ružan osjećaj preuzeo je moje cijelo tijelo. Drhtao sam bez prestanka.
Možda bi mi bilo lakše, možda bih se uspio zagrijati da sam se mogao kretati, ali ja sam uvijek na lancu na kojeg si me zavezao prvog dana kad si me uzeo. Bio sam i jako žedan, voda u mojoj posudici se zaledila, vjetar je prevrnuo posudicu s kruhom.
Pokušavao sam te dozvati, vidio sam da gori svjetlo u kući u koju sam toliko želio ući. Nadao sam se da će se to jednog dana i dogoditi, samo sam trebao biti dobar. A trudio sam se biti najbolji, nebo iznad mene mi je svjedok koliko sam se trudio.
Tu večer lajao sam iz sve snage, ali nisi me čuo. Znam da si jako zauzet i da imaš puno posla. Pokušavao sam ti reći da mi je sve hladnije i hladnije, da mi je krzno mokro, da mi hladnoća dopire do kostiju. Moja stara, trošna kućica bila je puna snijega. Lajao sam sve tiše i tiše, na kraju sam odustao.
Nadao sam se da ćeš me čuti sutra, samo sam trebao izdržati. Noć je bila vedra, puna sjajnih zvijezda.
Ni sam ne znam kako, ali odjednom sam ugledao mamu koju sam zadnji put vidio kad sam imao jedva dva mjeseca. Da samo znaš kako je sjajila, oko nje se širila toplina, tako toplo bilo mi je samo dok sam kao štene bio uz nju. Nisam znao je li to san ili java, pokušavao sam držati oči otvorene, ali to mi je postajalo sve teže i teže.
Mama se udaljavala, a ja sam krenuo za njom, noge su mi sa svakim korakom bile sve lakše i lakše, osjećao sam se tako lagano, kao da lebdim.
Molim te ne brini za mene, više mi nije hladno, više nisam gladan, više me ništa ne boli...
Oprosti mi što nisam izdržao, neću te nikad zaboraviti. Čuvaj se.
Tvoj vjerni pas
Autor: Svjetlana Prodanović