24/07/2026
Iako nogometni klub, Hajduk je veće bitke od sada već davne 1911. vodio van travnjaka nego na njemu. Slično je bilo i prid dvoboj s ciparskim Pafoson s obziron da se Hajduk priprema i na terenu i vanka njega. Naime, na stranici Financijske agencije, čuvene Fine, lako se dođe do podataka o firmi kojoj je nedavno Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, čuvena Hanfa, dala odobrenje za rad s kriptoimovinom. Sin glavnog državnog odvjetnika, koji je po starom brazilskom običaju dobio ime po ocu pa ga nazovimo Junior, i naširoko poznati počasni konzul Ukrajine, nazovimo ga Napašćemo Dinama, osnivači su i direktori friško odobrene tvrtke za rad na području Hrvatske. Eto, ako vam je slučajno promaklo otkuda DORH i USKOK ili ako ste, naivno, pomislili da borbe van terena ne postoje, eto van proste hrvatske priče u kojoj se zloupotrebljavaju prikaštva za vlastiti interes. Ako im je dosad prolazila kameleonska priča o sponzorstvu i partnerstvu, sad je jasno da je osujećena, a porukom na sjeveru i parafirana kao prevarantska. Hvala i, kako reče sneni dječak iz Konstantinovog, doviđenja, dragi, doviđenja.
Ni u drugu bitku, onu nogometnu, Hajduk nije uša s previše šansi. Otpisani nakon Žiline, Bili su tribali nać način kako naudit ekipi koja je do maločas konkurentno igrala Ligu prvaka. Devetorica mlađih od 23 godine tribali su prsa o prsa na nominalno ciparski, u principu prekaljeni internacionalni tim, s tereton očekivanja ko da smo mi ti koji su jučer igrali LP i s tereton dobre stare hrvatske malicioznosti „otkad to na Cipru igraju balun“. Kako nogomet i život pišu romane, a jama drugom iskopana postane vlastiti ambis, tako su dva ključna protagonista za pobjedu bili urugvajski strateg i špica koju nije i ne smi ostavit na pravdi Boga pokraj terena samo zato šta rulja vodi neke svoje interne bitke u glavi. Prvi je našpana ekipu tako da je na momente bilo nejasno kad se Španjolska skupila s finala u New Jerseyju, a kad se reinkarnirala nekih sedan ipo iljada kilometara istočno na obalu Jadrana. Drugi je, osim pretrčanih miljun kilometara, zabio slobodnjak kakav je viđen zadnji put kad je vanvremenski urugvajski mađioničar Alvaro Recoba lebdio talijanskin travnjacima. S tin da alpinistima valja nakon leksana bacit oko na južnu branku jer je ovaj razasuo na peci bokune. Da razdragana masa padne u kompletan afan pričekali su mladići još par minuta, a onda se mekanije od svile kretali travnjakon u trokutima kakve igrači Pafosa nisu znali dešifrirat, da bi Dalisson i Acapandie ko vril nož u maslo probili obranu i namirili već prežaljenom Melnjaku centaršut, a vječni egzilant po terenu vrhon kopačke na međi genijalnosti i bezobrazluka uputio poljskog golmana u vršu za totalno ludilo i nevjericu u publici koja prvi put nakon Valdasa gleda nogomet. U međuvremenu to bijaše hrkljuš. Da sad mediji ne bi pecali na euforiju, očekujmo težak uzvrat protiv ekipe koja zna, može i ima iskustva.
Pobjede dođu i prođu, ostaju samo one u srcu, ostaje samo Hajduk na strani svog naroda, nasuprotnoj strvinarima. Tako je od osnutka, a zadnjih 15 institucionalizirano da ne ostane na vitrometini ko puka želja navijača. Hajduk je tako mimo travnjaka svakog vikenda dobio aždaje za protivnike svakog dana. I svaki je, jedan po jedan, podvijena repa odlazio u smiraj.
