Planinarsko društvo Bistra, Poljanica Bistranska, Bistranska 98, Donja Bistra (2026)

05/10/2026

📍Protekli rujan donio nam je značajna "pojačanja" u društvu.
Tako imamo dva nova vodiča pripravnika i jednog novog markacista!
Ivana, Miloš i Zoki, čestitamo od srca !!💪👏👏🥰
Veselimo se budućim zajedničkim aktivnostima !

01/10/2026

20.09.2026. Gorski kotar- Bjelolasica - vrh Kula (1534 m).

U nedjelju 20.09. otišli smo na planirani izlet na vrh Kula. To je najviši vrh Bjelolasice, ujedno i najviša točka u masivu Velike Kapele i u cijelome Gorskom kotaru. Zahvaljujući travnatom vršnom hrptu i osamljenom položaju, s vrha se pružaju pregledni vidici na sve strane pa je to svakako jedan od najljepših vidikovaca u Hrvatskoj.
Odradili smo kružnu turu s Vrbovske poljane prema vrhu Kula, zatim smo prolazili hrptom planine i preko skloništa Jakob Mihelič spustili se natrag na šumsku cestu do polazišne točke. Staza je bila srednje zahtjevna, duljine oko 6 km, uspona oko 500 m i spusta oko 500m. Vrijeme je bilo idealno, sunčano, bez vjetra i ugodne temperature.
Na stazi nije bilo planinarskih objekata pa sve što je potrebno nosili smo u ruksacima.
Hvala svima na druženju i sigurnom kretanju po stazi.
Vidimo se uskoro na novim izletima!
⭕️⛰️🥾🍀🥰

08/09/2026

30.08.2026. Slovenija- Tromeja(1508 m)

Zadnju nedjelju u kolovozu otišli smo na izlet u Sloveniju/Italiju/Austriju. Slovenci taj vrh zovu Tromeja ili Peč (1508m), a samo ime govori da se nalazi na granici Slovenije, Austrije i Italije. S vrha se pruža pogled na Julijske Alpe, Karavanke i Visoke Ture u Austriji.
Našu kružnu turu započeli smo u mjestu Rateče te se nešto strmijim (ali kraćim) putom duž slovensko-talijanske granice popeli na vrh. Praktično cijelo vrijeme put ide kroz šumu, što je prednost u ljetnim mjesecima. Na vrhu smo prelazili iz jedne u drugu (i treću) državu, ovisno o pogledu koji smo željeli uhvatiti. Na kraju smo otišli do planinarskog doma pa i do gornje postaje žičare (u Austriji) gdje smo iskoristili mogućnost za okrjepu i odmor. Spustili smo se nešto blažim, duljim putom koji Slovenci klasificiraju kao izletnički, a ne planinarski, ali je zahvalniji za koljena pri silasku s planine.
Za turu duljine oko 13 km i visinska razlika od oko 600m trebalo nam je oko 5 sati hoda. Međutim, nije bilo posebno zahtjevno niti naporno pa smo iskoristili priliku za obići prirodni rezervat Zelenci gdje se nalazi i izvor Save Dolinke. Tirkizno jezerce iz čijeg dna izvire Sava Dolinka lijep je prizor čak i u uvjetima vrlo niskog vodostaja uslijed suše i svakako ga vrijedi obići ako je prilika.
Iako nismo u potpunosti uspjeli pobjeći od ljetnih vrućina, vrijedilo je (kao i uvijek) provesti još jedan dan na planini.

30/07/2026

26.07.2026. Slovenija- pješačka staza uz Kupu

U nedjelju 26. 07. prošetali smo se po Stazi uz Kupu – Najjužnejša slovenska pešpot.
Staza uz Kupu najjužnija je pješačka staza u Sloveniji. Kreće od mjesta Dolenji Radenci i završava u mjestu Kot pri Damlju – mjestu nasuprot Severina na Kupi s hrvatske strane. Najpoznatije točke na putu su:
- izvor Trputec („voda vječne mladosti“);
- Breg – nekadašnji mlin na Kupi;
- špilja Kobiljača -najdulja špilja u Beloj krajini;
- Francuski kamen;
- Kot pri Damlju – najjužnija točka u Sloveniji.
Mi smo krenuli od najjužnije točke Slovenije i prateći Kupu uživali u šetnji i prizorima uz rijeku. Iskoristili smo usput postavljene klupe i stolove za predah, obišli ulazni dio Špilje Kobiljače, probali vodu vječne mladosti s izvora Trputec i došli do livade ispod mjesta Dolenji Radenci. Tamo smo našli idealno mjesto uz i u rijeci Kupi za dulji odmor i okrjepu prije povratka. Obzirom na prijevoz, vratili smo se istim putom, ali ipak nešto bržim tempom. Na kraju smo otišli do obližnjeg kupališta i iskoristili priliku (neki) za osvježenje u ugodnoj vodi rijeke Kupe.
Staza duga oko 11 km, prati rijeku Kupu i velikim dijelom je u hladovini. Osim toga, na nekoliko mjesta može se i osvježiti, što ju čini idealnom za ljetne mjesece i zbog čega je bila i naš izbor ove nedjelje. Iako nema napornih dionica, zbog svoje duljine (nešto preko 21km) i lijepih prizora uz rijeku, današnja tura prouzročila je karakterističan umor u nogama i onaj dobar osjećaj zbog kojeg koristimo svaku priliku da pobjegnemo u prirodu.

27/06/2026

21.06.2026. Velebit- Šatorina(1622 m)

Šatorina, zajedno sa Zečjakom, nosi titulu najvišeg vrha Srednjeg Velebita. Sastoji se od dvije travnate glavice koje dominiraju nad dolinom Štirovače, poznatoj po crnogoričnim šumama. I mi smo na naš uspon krenuli iz tog smjera.
Krenuli smo od Jovanović padeža, prošli iznad Ledene vodice, preko Dokozina plana i Ravnog dolca i na kraju svladali i zadnji uspon na vrh. Put većim dijelom vodi kroz šumu, djelomično po makadamskoj cesti, a pred kraj prolazi kroz klekovinu i izlazi na stjenovitu livadu. Put se cijelo vrijeme uspinje, no relativno blago, što je u kombinaciji sa sjenovitom šumom i laganim povjetarcem bila idealna kombinacija za ljetni uspon. Tako smo i mi bez većih problema nakon nešto manje od 3 sata stigli na naš cilj. Tada je uslijedilo odmaranje i okrjepa uz nezaboravan pogled s istaknutog travnatog vrha, što je i potrajalo neko vrijeme. Nakon uživancije bilo je vrijeme za obavezno zajedničko fotografiranje i neizbježni silazak.
Spustili smo se na drugu stranu – preko Šatorinskog bila i iznad Težakovačkog vrela do Kugine kuće. Ovaj put znatno je strmiji pa je trebala dodatna doza opreza pri spuštanju, a svi su bili zadovoljni da ga nismo odabrali za uspon. Velebitska voda iz Težakovačkog vrela bila je odlična, ali je curila dosta sporo pa je bilo dobro što smo imali dovoljno tekućine u autima koji su nas čekali kod Kugine kuće.
Iako se to već podrazumijeva, opet ćemo ponoviti – Velebit nas je, kao i uvijek, oduševio svojom ljepotom i raznovrsnošću i do daljnjega ostaje jedna od neizostavnih (ako ne i najdražih) planinarskih destinacija kod nas.
⛰️🌞🌲🥾⭕️🍀❤️🌸🙏

18/06/2026

21. – 23.05.2026. Velebit- Premužićeva staza

Trodnevni planinarski izlet Premužićevom stazom ponovno je potvrdio zašto se ova dionica smatra jednim od najljepših i najposebnijih planinarskih doživljaja u Hrvatskoj.
Prijepodne prvog dana smo proveli u kombijima na putu prema Zavižanu odakle smo krenuli hodati nešto iz 12.00h prema planinarskom domu Alan. Dio staze predviđen za prvi dan smo prošli u ugodnom ritmu i vedrom raspoloženju, uživajući u krajoliku Sjevernog Velebita. Iako smo krenuli nešto kasnije na turu, zahvaljujući dugim proljetnim danima imali smo dovoljno vremena za uživati u pogledima, zasluženim pauzama i posjetima vrhovima koji su nam bili usput. Po dolasku u dom Alan uslijedilo je druženje i zasluženi odmor, a domaćini su nas dočekali s toplinom koju smo rado uzvratili dobrim raspoloženjem.
Drugoga dana, uz buru koja nas je pratila već od ranog jutra, nastavili smo put prema planinarskom skloništu Skorpovac. Tijekom cjelodnevnog hoda izmjenjivali smo slojeve odjeće i prilagođavali se kombinaciji vjetra i sunca, što je dodatno naglasilo zahtjevnost, ali i ljepotu ove dionice. U poslijepodnevnim satima stigli smo do skloništa, gdje je, nakon kratke okrjepe, dio ekipe postavio šatore, dok se drugi dio smjestio u obnovljenom objektu. Vrijeme, okrjepa i dobro raspoloženje dijeljeni su s drugim planinarima koji su također odabrali Skorpovac za noćenje, kao i s domaćinom skloništa. Posebnu draž druženju dali su i konji koji su nam povremeno pravili društvo.
Trećega dana preostao nam je završni dio p**a od Skorpovca do Baških Oštarija. Iako je dio sudionika bio nesiguran hoće li uspjeti izdržati do kraja, zajedništvo, podrška i pozitivna atmosfera unutar grupe pokazali su se ključnima. Svi smo zajedno, u dobrom ritmu i još boljem raspoloženju, uspješno završili ovu predivnu dionicu Premužićeve staze.
O tri dana provedenih na Premužićevoj stazi moglo bi se napisati mnogo više od jedne objave, no ovoga p**a zaustavit ćemo se na nekoliko riječi i fotografijama koje najbolje prenose doživljaj. Radujemo se budućim izletima, jednako dobrom odazivu i atmosferi, te novim pričama koje će, kao i uvijek, biti predugačke za kratke objave, ali savršene za druženja i razgovore.
⛰️⭕️🍀🌸🌤️💪🙏❤️

12/06/2026

07.06.2026. Velika Kapela - Bijele stijene

U nedjelju 07.06. otišli smo na planirani izlet na Bijele stijene. Bijele stijene dio su gorja Velika Kapela i zajedno sa Samarskim stijenama imaju status strogog rezervata prirode. To znači da je zabranjena svaka aktivnost koja bi mogla narušiti izvornost prirode. Malo gdje se priroda tako vješto poigrala prirodnim fenomenima kao u području Bijelih stijena. U nevjerojatno snježno bijelom kamenu izmjenjuju se oblici vrata, arkada, stolova, tornjića, prsti, piramida, katedrala što se okomito uzdižu nad dubokim ponorima. Uspon na Bijele stijene za neke je najatraktivniji planinarski izlet u Hrvatskoj. Staza je dosta zahtjevna, kamenita, s čestim spuštanjima i uspinjanjima dok je cijelo vrijeme okružena stijenama. Obišli smo i jedno od najdojmljivijih mjesta u Bijelim stijenama dolac s kapelicom, sa svih strana amfiteatralno zatvoren 50 m visokim stijenama, u koji se ulazi kroz uzak prolaz ispod stijene zvane Slonova brada.
Na stazi nije bilo planinarskih objekata pa smo svu hranu i piće nosili sa sobom.
Hvala svima na druženju i sigurnom kretanju po stazi.
Vidimo se uskoro na novim izletima!
⛰️☀️🥾⭕️🌲🍀

16/05/2026

09.05.2026. Gorski kotar - Risnjak

U subotu 09.05. otišli smo u Gorski Kotar, na Risnjak.
Uz malo logističke organizacije, odlučili smo se za dvije ture:
1. Crni Lug – Smrekovac – Risnjak (Horvatova staza) – Cajtige – Vilje.
2. Vilje – Medveđa vrata – Risnjak – Cajtige – Vilje.
Svi zajedno došli smo u Crni Lug na glavni ulaz u nacionalni park, gdje smo kupili ulaznice, podijelili se u grupe (ovisno o turi) i polako se pripremili za današnji izlet, uživajući u prekrasnom, sunčanom jutru.
Dio ekipe krenuo je na dulju turu, a ostatak je polako dovršio ispijanje jutarnje kave, a zatim vozilima krenuo prema Vilju. Tamo su i oni provjerili opremu i krenuli put Risnjaka, odnosno Schlosserovog doma, gdje smo se svi trebali okupiti.
Tako je i bilo i u razmaku od petnaestak minuta svi smo se okupili kod doma.
I to je bilo sve što se tiče ispunjenja našeg plana izleta.
Ovaj put jedan od najljepših masiva Gorskog Kotara pokazao nam je i svoju ne baš bezazlenu stranu. Baš kad smo se približavali domu, navukli su se oblaci iz kojih je počela lagano sipiti kišica. Ubrzo kišica je prešla u pravi pljusak, što je potrajalo petnaestak minuta. Dok su naši vodiči raspravljali i odlučivali je li previše rizično u takvim okolnostima voditi veću grupu ljudi na sam vrh, s vrha su se oprezno spuštali planinari koje je tamo zatekao pljusak. Na padini iznad samog doma, jedan planinar iz grupice slovenskih planinara, koji su došli uživati u ljepotama Risnjaka, okliznuo se, pao i ozbiljno se ozlijedio. Srećom, naši vodiči imali su sve potrebno za pružanje pomoći, a u slovenskoj ekipi bila je medicinska sestra koja je sanirala ozljedu. Tada je donešena odluka da se svi zajedno najlakšim i najbržim putom spustimo do naših vozila na Vilju, odakle smo otišli do najbliže hitne u Delnicama, gdje su unesrećenog primili i obradili, nakon čega smo se pozdravili s novim slovenskim prijateljima.
Na kraju, sjeli smo na terasu obnovljenog hotela Risnjak i uz kavu i kolače raspravljali o izletu, uživajući (ponovno) u prekrasnom sunčanom popodnevu u Gorskom Kotaru.
☀️🌧️🌤️⛰️⭕️🥾🍀🙏

03/05/2026

25.04.2026. Staza Velebitske degenije

U subotu 25.04. prošli smo Stazu Degenije u blizini Novog Vinodolskog.
Staza je dobila ime po cvijetu Degeniji za koju se do tada vjerovalo da uspjeva samo u visinama Velebita. Staza prolazi kroz Vodnu dragu, a Tomišku dragu obilazi po sjevernoj i zapadnoj stjenovitoj ivici na 400 do 500 mnm. Mađarski botaničar Arpad Degen zaslužan je za pronalazak hrvatskog endema koji je po njemu nazvan “degenijom”. (izvor tz-vinodol)
Velebitska Degenija endemska je biljka, strogo zaštićena vrsta , simbol Velebita i Hrvatske, a bila je na kovanici od 50lp. Ova niska trajnica dugog korijenja, kojim prodire u pukotine u stijeni, teško se zamjećuje van perioda cvatnje, odnosno travanj-svibanj. Izlet smo planirali u pravo vrijeme i nadali se da ćemo imati priliku uživati u rascvjetanim kamenim padinama 🤞.
Turu smo započeli u autokampu Kozica, odakle smo se odšetali do mjesta Sibinj na Jadranskoj magistrali. Tamo je krenuo naš uspon planinarskom stazom 51 koja vodi prema vrhu Malić. Kroz kanjon zvan Vodna draga došli smo do kamenih litica, a zatim se polako popeli do mjesta Šušanj. Dalje nas je put vodio cestom do iznad Tomiške (Tomišine) drage. Spustili smo se stjenovitom, zapadnom stranom Tomiške drage natrag do kampa Kozica, gdje smo se dobro odmorili i okrjepili prije povratka.
Staza Degenije jedna je od šetnica koje su osmislili u turističkoj zajednici Novog Vinodolskog pa je i označena tako da nema strmijih i teških uspona da bi ju mogli svladati i manje spremni izletnici. Međutim, prolazi kroz krški teren, a dio iznad Tomiške drage je ogoljen, kamenit i ne baš lagan za kretanje, tako da su dobre planinarske cipele obavezna oprema, a ni oprez nije naodmet da ne bi došlo do ozljeda i dodatnih komplikacija.
Srećom, naša ekipa bila je dobro pripremljena pa smo cijelu turu svladali bez problema, uz malo napora, puno sunca, prekrasne poglede na sjevernojadranske otoke pa čak i jedan primjerak Velebitske degenije!
⛰️⭕️🍀🌸🌼🌞🙏❤️

Planinarsko društvo Bistra

05/10/2026

01/10/2026

08/09/2026

30/07/2026

27/06/2026

18/06/2026

12/06/2026

16/05/2026

03/05/2026

Address

Telephone

Website

Alerts

Contact The Organization

Shortcuts

Share

Category

Listing takedown request