03/08/2025
📘 DIJASPORA PRIČA #4 – “Poniženi zbog vlastitog imena”
Zovem se Amar. Živim u Danskoj već 17 godina.
Moj sin je rođen ovdje. Ima 9 godina i govori i bosanski i danski.
Danske vlasti omogućavaju dodatnu nastavu jezika porijekla – ako roditelj može dokazati da dolazi iz zemlje čiji jezik dijete želi učiti.
Da bi moje dijete moglo pohađati bosanski jezik kao dopunsku nastavu, škola je tražila dokaz da sam ja bosanskohercegovački državljanin.
Iako imam dansko državljanstvo, BiH državljanstvo nikada nisam odjavio.
Pomislio sam: “To će biti rutinska potvrda.”
Pisao sam Generalnom konzulatu BiH. Priložio kopiju starog pasoša, JMBG, izvod iz matične knjige rođenih.
Dvije sedmice – niko se nije javio.
Poslao sam još jedan e-mail. Ništa.
Kada sam konačno nazvao, službenik mi je rekao:
“Morate napisati molbu i čekati da Ministarstvo unutrašnjih poslova BiH izda potvrdu. Mi to ne radimo direktno.”
Čekao sam još 20 dana. U međuvremenu sam zamalo izgubio mjesto za dijete jer su u školi tražili potvrdu do određenog datuma.
Znači:
– plaćam porez ovoj državi godinama,
– šaljem novac rodbini,
– glasam na izborima,
– pokušavam prenijeti identitet svom djetetu,
… a kad mi treba najobičniji papir da dokažem ko sam –
tretiraju me kao da tražim državni posao.
Znaš šta boli najviše?
Ne što je komplikovano.
Ne što čekam.
Nego to što imam osjećaj da sistem namjerno otežava sve što ima veze s dijasporom.
A moje dijete, koje sa 9 godina zna više o BiH nego neki koji tamo žive, pita me:
„Tata, hoće li mi dati da učim bosanski u školi?“
I ja nemam šta da kažem.
Samo ćutim i čekam – kao što nas i uče da radimo.
Ali sad više neću.
Jer kad sam ponižen zbog vlastitog imena – vrijeme je da govorim.
⸻
📢 Ako si i ti imao sličnu borbu – pošalji nam svoju priču.
📨 Anonimno i iskreno, preko ove forme:
👉 [email protected]
