31/08/2026
Miodrag Stanković (Niš, moj grad): Niš ne sme da bude grad prepreka za slepe i slabovide
„Niš ne sme da bude grad prepreka. Za hiljade građana sa invaliditetom ono što je većini neprimetno može predstavljati ozbiljnu prepreku za bezbedno i samostalno kretanje. Za slepu ili slabovidu osobu neozvučen semafor, prepreka na trotoaru ili prekinuta taktilna staza nisu sitnice, već pitanje bezbednosti i dostojanstva“, rekao je Miodrag Stanković, kopredsednik Grupe građana „Niš, moj grad“ i osnivač Pokreta Juga Srbije.
Prema podacima Popisa stanovništva iz 2022. godine, u Gradu Nišu evidentirano je 19.190 osoba sa invaliditetom, dok je 7.830 građana prijavilo probleme sa vidom. Taj podatak ne predstavlja broj formalno slepih i slabovidih osoba, već broj građana koji su naveli poteškoće sa vidom u svakodnevnom funkcionisanju.
„Postavlja se jednostavno pitanje, kakav je Niš grad za čoveka koji ne može da vidi semafor, prepozna prepreku na trotoaru ili se samostalno snađe u javnoj ustanovi? Nažalost, odgovor još nije dovoljno dobar“, ocenio je Stanković.
On je ukazao da u Nišu i dalje postoje problemi sa zvučnom signalizacijom na semaforima, pristupačnošću javnog prevoza i autobuskim stajalištima, kao i sa preprekama na pešačkim površinama, neodržavanjem ili prekidima taktilnih staza i pristupačnošću pojedinih javnih i kulturnih ustanova.
„Nije dovoljno jednom postaviti zvučni semafor ili taktilnu stazu, a zatim godinama ne proveravati da li oni zaista funkcionišu. Pristupačnost nije stavka koja se ispuni na papiru, već standard koji mora da se poštuje svakog dana“, poručio je Stanković.
Prema njegovim rečima, osobe sa invaliditetom ne smeju biti posmatrane isključivo kroz prizmu socijalne politike.
„Slepi i slabovidi nisu samo korisnici pomoći. Oni su građani ovog grada, radnici, roditelji, studenti, penzioneri i imaju pravo na samostalan i dostojanstven život.
Grupa građana „Niš, moj grad“, koja okuplja 18 udruženja i pokreta, smatra da pristupačnost mora biti deo svakog ozbiljnog planiranja razvoja grada, od zvučnih semafora i neprekidnih taktilnih staza, do pristupačnog javnog prevoza, dostupnih informacija i javnih ustanova, uz redovnu kontrolu da li postojeća rešenja zaista funkcionišu.
Niš ne sme da bude grad u kojem se građani sa invaliditetom prilagođavaju sistemu. Grad i sistem moraju da se prilagode građanima“, zaključio je Stanković.