24/05/2026
Sećanje na prugu koja je značila život...
Pruga kroz Gornju Rogaticu nije bila samo obična trasa od gvožđa i kamena; ona je predstavljala sudbinski preokret i jedan od najvažnijih, zlatnih slojeva u istoriji našeg sela. Poput moćne reke, ova pruga je iz temelja i zauvek promenila dotadašnji, tihi način života. Donela je talas neprocenjive povezanosti sa svetom i širom otvorila vrata svetle budućnosti našoj deci, omogućivši im školovanje i odlazak u velike, do tada nedostižne školske centre.
Iako je bila uskog koloseka, skromna i jeftino građena, za vredne meštane Gornje Rogatice — koji su u to vreme vodili tešku, ali časnu borbu baveći se stočarstvom i poljoprivredom — ta pruga je značila sam život.
Kroz piskavi zvuk lokomotive i kloparanje vagona, u selo je stigao preporod.
Nekada mukotrpan transport stoke i zlatnih žitarica odjednom je postao lak i brz, a naše malo, ušuškano selo ponosno se i neraskidivo utkao u širi, moćni ekonomski sistem zemlje. Stanica je bila mesto susreta, suza radosnica i tužnih rastanaka, pulsirajuće srce zajednice.
Nažalost, krajem setnih sedamdesetih godina prošlog veka, nemilosrdna računica modernog doba proglasila je našu prugu neisplativom. Sa njenim ukidanjem, utihnula je jedna dinamična era.
Danas, kada prođete tuda, dočekaće vas samo setni, nemi svedoci prohujalih vremena:
Stari, travom obrasli nasipi koji još uvek prkose vremenu.
Usamljena železnička stanica bez vozova i putnika, koja tiho samuje pod nebom,.
I ono najvrednije — živopisna, emotivna sećanja naših starijih meštana u čijim očima još uvek tinja sjaj onih dana kada je tuda prolazio život na točkovima.