01/10/2026
Značajan broj ljudi koji razviju zavisnost nikada ne potraži stručnu pomoć ili to uradi tek kad posledice postanu ozbiljne.
Prim. dr Diana Raketić, direktorka Specijalne bolnice za bolesti zavisnosti, čiji stručnjaci učestvuju u projektu „I jedan je mnogo“, pojašnjava gde je granica između igre i problema:
„Granica se prelazi kada osoba počne da gubi kontrolu nad učestalošću, vremenom ili novcem koji ulaže u igranje, kada kockanje dobije prednost nad porodicom, školom, poslom i drugim interesovanjima i kada se nastavlja uprkos jasnim štetnim posledicama. Tada problem više nije samo individualan: mogu se javiti ozbiljni finansijski problemi, narušeni porodični i partnerski odnosi, teškoće na poslu ili u školi, kao i anksioznost, depresivnost i drugi psihički poremećaji“.
Svetska zdravstvena organizacija procenjuje da poremećaj kockanja pogađa oko 1,2 odsto odrasle svetske populacije, pri čemu posledice ne trpi samo osoba koja se kocka već često i njena porodica i neposredno okruženje.
Zato je važno reagovati pre nego što problem dostigne fazu razvijene zavisnosti, posebno kod mladih, kroz edukaciju, rano prepoznavanje rizičnih obrazaca ponašanja i pravovremeno traženje stručne pomoći.