Čovek nije jedinka i u prirodi čoveka je potreba za pripadnošću zajednici veoma
izrazena. Porodica kao temelj zdravog društva, te kao prva i osnovna zajednica čini
najvažniji faktor ka očuvanju i unapređenju celokupnog socijalnog karaktera ličnosti a
identitet jednog naroda se ogleda kroz očuvanje kako ličnosti pojedinca tako i
zajednice, negovanjem jezika, kulture, tradicije...
Srpski kulturni centar Wil zamisljen kao čuvar vekovnih vrednosti, nemerljivog blaga koje
nam kao narodu pripada, bogate istorijske i kulturne baštine osnovan je sa ciljem
unapređenja i predstavljanja kako Srba kao naroda tako i svega onog što su nam preci u
amanet ostavili. Stih koji je zvezda vodilja Srpskog kulturnog centra Wil glasi:
„Svi mi dugujemo sebe nekoj deci,
budimo potomci da bi bili preci...“, i govori sam za sebe sve, bez posebnog objašnjenja. Pored srpske dopunske škole i folklora kao glavnih nosilaca srpstva na ovom
području, Srpski kulturni centar Wil želi da približi i pozorište, likovno
stvaralaštvo, književnost i još mnogo toga na jedan novi način. Mladi naraštaji u eri
interneta, mobilnih telefona suočeni su sa deficitom opipljive umetnosti, pogotovu na
maternjem jeziku a kako bi ih usmerio u cilju očuvanja pravih vrednosti, Srpski kulturni
centar Wil svojim osnivanjem nudi mogućnost izbora i saradnje za svakog svog člana. Dečije predstave, kreativne radionice, priče na srpskom jeziku samo su deo koji je
rezervisan za najmlađe kako bi od najranjih dana razvijali jezik svojih predaka a naravno i
družili se i igrali sa svojim vršnjacima. Folklor ne treba posebno predstvljati, svojom
bogatom raznolikošću igre i nošnje krasi svaku manifestaciju u okviri Srpskog kulturnog
centra Wil kako nacionalnog tako i međunarodnog karaktera. Srpski kulturni centar Wil je samo jedna karika u lancu onih koji se danas bore svuda u
svetu da se reč Srbin izgovara sa ponosom i poštovanjem; i kada kažemo da smo svi mi
po malo Novak Đoković i da će nas kako predanje kaže samo sloga spasiti, zaista i
mislimo tako. A kako je slavni Stefan Nemanja na samrtničkoj postelji izgovorio reči koje i
danas traju: “Zapisi nas u knjigu naroda na ovom svetu da se zna da smo bili, da jesmo i da
će nas biti.. “tako i mi želimo da budemo deo sadašnjosti i budućnosti.