17/06/2026
Da li se i vama čini da je ljeto u centru Banjaluke svake godine sve teže podnošljivo? 🥵🥵
Urbanisti kažu da postoji jedno zlatno, a zapravo sasvim prirodno pravilo: gradska jezgra se ne hlade klima-uređajima, već drvećem i vodom. Nažalost, u posljednjih dvadeset godina, centar našeg grada je u ime nekakve „modernizacije“ sistematski ostajao bez svojih plavih tačaka. Bez svježine, ali i bez uspomena.
Svi koji smo odrasli ovdje ili dugo živimo u Banjaluci, znamo šta su nam značile ove dvije lokacije:
💔 Stara fontana u Parku Petar Kočić (uklonjena 2006.)
To je bilo kultno mjesto sastajanja, prostor gdje su se djeca igrala, a penzioneri odmarali u debelom hladu. Prilikom radikalne rekonstrukcije parka, ta fontana je nestala, a zamijenjena je vizuelno hladnim rješenjima.
💔 Fontana kod Narodnog pozorišta Republike Srpske (uklonjena 2024.)
Nedavnom rekonstrukcijom ovog prostora, ostali smo bez još jedne vodene površine u užoj zoni. Prirodni regulator mikroklime je prosto izbrisan sa mape.
Šta smo zapravo uradili?
Dok smo gubili vodu i hlad, centar grada je dobijao masivne betonske i stambeno-poslovne kvadrate koji akumuliraju ogromnu količinu toplote. Uz rekordan broj automobila i sve gušći saobraćaj, stvorili smo takozvano „toplotno ostrvo“ – efekat gdje beton i asfalt isijavaju vrelinu dugo nakon što sunce zađe. 📉
Zašto su nam fontane potreba?
Zato što je u pitanju zdravlje i ekologija. Nauka jasno kaže da fontane u gradovima imaju tri ključne uloge:
Prirodno hlađenje: Isparavanje vode dokazano spušta temperaturu vazduha u okolini za nekoliko stepeni i povećava vlažnost. Zbog toga je boravak na pješačkoj zoni uopšte bio podnošljiv.
Filter za vazduh: Vodena maglica za sebe vezuje čestice prašine, smog i izduvne gasove. Fontane doslovno čiste vazduh koji udišemo dok šetamo sa djecom.
Štit od buke: Zvuk tekuće vode stvara "bijeli šum" koji maskira gradsku buku, smanjuje stres i pruža osjećaj spokoja.
Dok se evropski gradovi danas grčevito bore da, zbog očiglednih klimatskih promjena, vrate vodu i zelenilo na svoje trgove, Banjaluka je u proteklih 20 godina radila upravo suprotno.
Nama u centru nisu potrebni novi kvadrati betona koji isijavaju toplotu, niti sterilni prostori kroz koje se samo užurbano prolazi. Potrebne su nam oaze u kojima se boravi, hladi i živi. Vrijeme je da urbanističko planiranje u Banjaluci konačno stavi akcenat na čovjeka i na plavo-zelenu infrastrukturu koja nam život znači.
Na slikama je nekadašnji Park "Petar Kočić" i početak rekonstrukcije parka kod Pozorišta koji je gradska administracija nazvala Park knjige.
Kakva su vaša sjećanja na staru fontanu iz Parka Petar Kočić? Da li vam nedostaje svježina kod Pozorišta i kako vi vidite centar našeg grada u budućnosti? Pišite nam u komentarima. 💬👇
Javni prostor je naš prostor!
PRAGG - Proaktivni građani i građanke
Ambasada Švicarske u Bosni i Hercegovini