21/07/2026
Danas je u Kronen Zeitung objavljen članak o 24-satnim njegovateljicama.
S obzirom na brojne komentare koji su se pojavile u grupama, smatram potrebnim razjasniti nekoliko činjenica.
Kontakte njegovateljica zatražilo je Savezno ministarstvo za socijalna pitanja, zdravstvo, skrb i zaštitu potrošača Republike Austrije (Bundesministerium für Soziales, Gesundheit, Pflege und Konsumentenschutz – BMSGPK). Tema razgovora trebala je biti certificiranje agencija te stvarni problemi s kojima se samostalne njegovateljice svakodnevno susreću u Austriji.
Blaženka Marić, Monika Brankov, Snježana Hrg i Vesna Ledenski ozbiljno su pristupile ovom razgovoru. Svaka od njih pripremila je niz važnih tema koje su željele otvoriti – od uvjeta rada, odnosa s agencijama i obiteljima, administrativnih opterećenja, pa sve do prijedloga za poboljšanje sustava 24-satne skrbi.
Novinar ih je u četvrtak kontaktirao, zatražio njihove osnovne osobne podatke te dogovorio razgovor za sljedeći dan. Međutim, taj razgovor nikada nije održan. Kada je jedna od njih nazvala novinara jer su cijeli dan čekale dogovoreni poziv, odgovoreno je da "više nema potrebe razgovarati jer je sve već riješeno".
Zbog toga želim vrlo jasno reći: do stvarnog razgovora između novinara i Blaženke Marić, Monike Brankov, Snježane Hrg i Vesne Ledenski nije došlo. One nisu dobile priliku govoriti o temama zbog kojih su pristale sudjelovati niti iznijeti probleme koje svakodnevno proživljavaju u svom poslu.
U članku je ostala tek rečenica da zahvalnost klijenata i njihovih obitelji može nadoknaditi mnoge izazove ovog posla. To uistinu jest točno – svima je lakše raditi u obitelji u kojoj postoje poštovanje i dobri međuljudski odnosi. Međutim, to nije bila tema zbog koje su ove četiri žene pristale stati imenom i prezimenom pred medije.
Upravo zato smatram nepravednim da se danas kritizira njih. Mnogi koji ih sada prozivaju vjerojatno sami nikada ne bi javno istupili pod svojim imenom i prezimenom. Ove četiri žene jesu, i to s iskrenom namjerom da progovore o problemima profesije. Ta prilika im jednostavno nije dana.
Također, spominjanje vidaflexa u ovom kontekstu potpuno je nepotrebno jer cilj članka nije bio predstavljanje vidaflexa, već četiri samostalne njegovateljice koje rade u Austriji.
Zato molim njegovatelje i njegovateljice da prestanu svoje nezadovoljstvo usmjeravati prema Blaženki, Moniki, Snježani i Vesni. Ako je u cijeloj priči došlo do propusta, onda on nije na strani njegovateljica. One su se pripremile, odvojile svoje vrijeme i bile spremne otvoreno govoriti o stvarnim problemima 24-satne skrbi. Nažalost, priliku za to nisu dobile.
Njih četiri bi trebale imati vašu punu podršku i poštovanje jer su pokazale spremnost javno zastupati interese svih njegovateljica, a ne samo vlastite. Propust nije na njihovoj strani, nego u načinu na koji je članak pripremljen. Tim ćemo se propustom i dalje baviti na odgovarajući način.
